Ja živim na slepom kolosjeku,
prošli su svi moji vozovi,
čito sam današnje novine,
ni su izvučeni mojih lozovi.
Sunce izlazi i zalazi,
sve je kao i obično,
kada o tebi ne razmišljam,
stvarno se osjećam odlično.
Al’ kada padne noć,
ja zovem upomoć,
jer tebe nema tu.
Svaki novi dan,
ko smrt je dosadan,
jer tebe nema tu.
Nisam dripac ni probisvijet,
i ni zbog čeg nije me stid,
imam svoj mali svijet,
i oko njega kineski zid.
Sunce izlazi i zalazi,
sve je kao i obično,
kada o tebi ne razmišljam,
stvarno se osećam odlično.